Žene u vladavini prava

Od Little Rock-a do Prištine – predstavljamo vam Jacqueline Smith

08. juni 2017. god.

Da li ste ikada slušali priče o neproslavljenim herojima? Ti nepopustljivi policajci koji patroliraju ulicama, nevidljivi u njihovim naporima da nas štite? Da li ste svesni njihovih osmeha zbog kojih se osećate kao da svet u kojem živimo neće skliznuti sa ivice litice?

Predstavljamo vam Jacqueline Smith, policijskog narednika u penziji, koja trenutno radi u EULEX-u. Rodom je iz mesta Little Rock, Arkanzas. Njen životni put je imao drugačiji obrt, baš kao što je slučaj još jednog velikog sina iz tog mesta, bivšeg američkog predsednika Bila Klintona.

Jacqueline je rođena u porodici bolničara, i odlučila je da se suprotstavi tradiciji postavši policijska službenica, na veliko razočarenje svoje majke. „U početku moja majka nije želela da radim u policiji. Plašila se da ne poginem na dužnosti. Međutim, ubrzo je shvatila da je zanimanje policajca plemenit posao, uprkos svim izazovima i na kraju me je u potpunosti podržavala”, kaže Jacqueline.

Jacqueline se pridružila EULEX Odseku za jačanje pre par meseci. Ona radi kao savetnik i podržava Policiju Kosova kroz aktivnosti nadgledanja, podučavanja i savetovanja o unapređenju policijskog rada zasnovanog na obaveštajnim informacijama. Njen cilj nije samo da pruža podršku i pomogne Policiji Kosova, već i da prenese deo svog iskustva i znanja u svrhu održivosti nakon isteka trenutnog mandata u junu 2018. godine.

„ Želim da podržim svoje kolege na Kosovu na njihovom putu ka novim pristupima i novim praksama koje će unaprediti trenutne operacije i učiniti ih boljim”, kaže ona, naglašavajući da komunikacija i saradnja čine ključni deo unapređenja praksi.

Jacqueline je na Univerzitetu u Arkanzasu studirala krivično pravo s ciljem da radi kao istražitelj i predavač na Akademiji Federalnog istražnog biroa (FBI). Međutim, kada se ona prijavila FBI je obustavio prijem, pa je jednim korakom poslata na put od hiljadu milja. Odlučila je da prihvati posao kao policijski službenik u Atlanti, Džordžija. Tu je ostala 20 godina i vrednim radom je od policajke u zajednici prodrla do mesta detektiva, pokrenuvši rezultate u istragama nasilja u porodici, unutrašnjim poslovima i obaveštajnim istragama. Na vrhuncu svoje karijere penzionisala se kao narednik oko 30 patrolnih policajaca koji su radili na prijemu hitnih poziva, rešavajući krivične predmete raznolikih zajednica u Atlanti, kao što su manje krađe, nasilje u porodici, pljačke i krivična dela ubistva.

Nije uvek bilo lako biti žena policajac, kaže Jacqueline, a naročito je bilo teško izgraditi autoritet nad muškim kolegama. „Kao nadzornik i kao žena morala sam da dokažem da sam bila isto toliko sposobna da rešim krivična dela, uhvatim počinioce i budem dobar strelac, kako bi zaslužila poštovanje mojih kolega muškaraca.  „Sa većinom njih sam uspela”, navodi Jacqueline.

Ona smatra da se posao policajca sastoji od dva važna činilaca: profesionalizam i briga za javnost. „Mi smo ovde da vam pomognemo”, jeste jedna od njačešćih fraza koje koristi dok se zbližava sa afro-amerikancima u Atlanti. Tokom 20 godina rada u policiji ona se sprijateljila sa lokalnom zajednicom; napredovala je i uspela je da pomogne ljudima da shvate sistem krivičnog pravosuđa. „Sa nekima od njih smo ostali prijatelji. Sa drugima smo ostali neprijatelji, ali najviše od svega sam negovala svoju radnu etiku, sačuvala svoj integritet i čineći to napredovala kao osoba i kao profesionalac”, kaže ona.

U međuvremenu, Jacqueline je sledila i svoj akademski san. Nakon što je stekla zvanje magistra u poslovnoj administraciji i magistra u oblasti krivičnog pravosuđa, odlučila je da nastavi dalje sa doktorskim studijama u oblasti obrazovanja, dok je istovremeno predavala krivično pravosuđe na lokalnom univerzitetu u Džordžiji.

Iako je na Kosovo stigla tek pre nekoliko meseci, Jacqueline je zaintrigirana ovdašnjom tradicijom i kulturom. „Oduvek sam želela da posetim Evropu i saznam nešto više o raznim kulturama. Nadam se da ću tokom mog boravka ovde preneti nešto pozitivno iz moje zemlje. Otišla sam u ranu penziju sa dužnosti policajca kako bih mogla da dođem ovde”, kaže Jacqueline.

Najjači utisak na nju ostavili su ljudi Kosova. Obožava kada je deca pitaju ko su je njeni omiljeni košarkaši, ili kad isprobavaju nove fraze na engleskom. Trenutno pokušava da nauči par reči na albanskom. Omiljena reč joj je ‘faljeminderit’. Ceni činjenicu da njeni susedi paze na nju.

Čvrsto ubeđena da je put daleko bolja inspiracija od odredišta, Jacqueline želi da nastavi svoje akademske studije i da nastavi da sa drugima deli svoje znanje i stručnost. „Volim da držim predavanje i obuke, da pomognem ljudima da shvate neku stvar. Uživam kada vidim kako im lice zasvetli kada nešto nauče”, priznaje ona. „Od mojih studenata sam naučila mnogo toga. Uživam u životu, u razmeni ideja i u interakciji sa mlađom generacijom. Imam poverenja u svoj put”, zaključuje ona.